U novoj predstavi Zagrebačkog kazališta mladih "Anđeo od leda", prema tekstu i u režiji mađarskog redatelja Árpáda Schillinga, Natašu Dangubić gledamo u glavnoj ulozi političke novinarke koja ulazi u interakciju s problematičnim štićenicama popravnog doma. Ta prilično efektna drama bavi se suvremenim građanskim licemjerjem. Kako glavna glumica sažima svoje iskustvo te predstave?
"Proces rada bio je vrlo intenzivan, ali i iznimno zanimljiv i kreativan. Arpad je redatelj koji zna što želi reći i zašto, tako da se ni u jednom trenutku nismo uzaludno mučili. Radilo se ozbiljno, promišljeno i konstruktivno. Tako da sam baš voljela rad na toj predstavi. I volim je igrati, iako je vrlo zahtjevna", kaže ova glumica koja je nešto manje od desetljeća u ansamblu ZeKaeM-a.
"Iznimno sam sretna u ZeKaeM-u. Ja volim kazalište, a najvažnije mi je s kim radim. A u ovom kazalištu imam priliku raditi sa zanimljivim redateljima, ali, još važnije, s kolegama koji su tako predani, koje kazalište zanima, koji istražuju, rade, vole svoj posao. Najtužnije je kada se u kazalištu radi paušalno, nevoljko, bez stvarnog interesa, kada se ‘odrađuje‘. Mislim da to uništava kazalište. Zašto bi publiku zanimalo nešto, ako ne zanima ljude koji to stvaraju? U ZeKaeM-u toga nema. Tu rade ljudi ozbiljno zaljubljeni u kazalište", objašnjava Dangubić, koju gledamo i na "posudbi" u Gavelli, u predstavi Saše Božića "Deca", prema istoimenoj poemi beogradske književnice Milene Marković.
"Saša Božić moj je prijatelj i redatelj s kojim jako volim surađivati, jer me svaki put umjetnički ‘pomakne‘. Kad mi je rekao da planira raditi ‘Decu‘, mislila sam da je to nemoguće postaviti na scenu. Odnosno, da je jako teško. Prvo, to je roman u stihovima, samim time veliki je izazov postaviti ga. Drugo - Milena je hrabra i beskompromisna umjetnica i žena koja od sebe ne radi ni spomenik niti žrtvu. Taj roman toplo preporučujem svima. S obzirom na vrlo komprimirani rad na produkciji ‘Dece‘, mislim da smo ipak uspjeli iznijeti jedan dio tog slojevitog teksta, onaj koji svjedoči nevjerojatnu snagu i svojevrsni bezobrazluk Milene Marković. Predstava je izazvala određene kontroverze, što mi se iznimno sviđa, jer potiče na neka druga i drugačija iščitavanja položaja žene u turbulentnim i vrlo konzervativnim vremenima u kojima djelujemo", rekla je Nataša, koju i ovog ljeta gledamo na Dubrovačkim ljetnim igrama u dvije predstave, sad već kultnoj "Mari i Kati" s Doris Šarić-Kukuljicom, te u lani premijerno izvedenim "Sjetnim ženama raguzejskim". Kako je Nataši glumiti u rodnom Dubrovniku?
"U Dubrovniku imam najveću tremu, volim ambijente u kojima igram, volim neke ljude u Dubrovniku i druženja s njima, vezana sam za Igre oduvijek i, naravno, da mi je uvijek drago sudjelovati. E sad, što su od toga plusevi, što minusi - ne znam."